ODRŽAN PRVI TURNIR HODOMETA U HRVATSKOJ
U subotu, 8. listopada 2022. je održan Prvi turnir hodometa u Hrvatskoj u organizaciji udruge Sijede vrijede. Potporu ovom projektu pružili su Hrvatski olimpijski odbor i Hrvatski nogometni savez, čiji su predstavnici na čelu s doajenom nogometnog saveza Zorislavom Srebrićem nazočili turniru. Pred prepunim gledalištem na ŠRC Šestine, kojeg su činili unučad, djeca, obitelji i prijatelji igrača i nogometa, postavljena je spomen ploča na povijesni događaj prvog službenog odigravanja nove vrste nogometne igre u Hrvatskoj. Hrvatski suci s međunarodnim licencama na čelu s Darkom Cvitkovićem sudili su prema pravilima Svjetske organizacije hodometa FIWFA-e (The Federation of International Walking Football Association), koja je udruzi Sijede vrijede pružila potporu i primila je u svoje članstvo. Počasni udarac je izveo Goran Milić, čija je jedna emisija bila poticaj za preuzimanje ove igre iz Engleske, a sudionici su bile četiri momčadi: SUPERSTARci“, „STARI PLEHOVI“, „SELAČKI BAKANI“ iz Selca, te ženska ekipa „CURKE“. Poseban gost je bio dugogodišnji igrač hodometa Paul Marijetic koji je iz Londona došao isključivo radi sudjelovanja na ovom prvom i povijesnom turniru u Hrvatskoj. Pobjednici ove jedinstvene manifestacije su bile sve četiri ekipe, jer je ispunjeno glavno obilježje nove igre: zdravlje, zabava, zajedništvo, pa su im dodijeljena četiri jednaka pobjednička pehara. Udruga Sijede vrijede će nakon uspješne promocije nove vrste nogometne igre za starije osobe nastaviti razvijati hodomet širom Hrvatske koji je u Engleskoj trenutno najbrže rastući sport. Hodomet pruža mogućnost aktivnog starenja, ruši stereotipe o starosti i starenju, dokazuje da su godine samo broj, hodanje nudi mnoštvo zdravstvenih, psihofizičkih, socijalnih prednosti za starije osobe, pa njegov razvoj i promocija ostaju jedan od prioriteta udruge Sijede vrijede.
NOVA REKREACIJSKA IGRA ZA STARIJE
Udruga Sijede vrijede uvodi u Hrvatsku novu rekreacijsku igru za starije dobne kategorije, neovisno o spolu, pod nazivom hodajući nogomet odnosno hodomet, namjeravajući je promovirati i razvijati radi zaštite njihovog zdravlja i poboljšanja kvalitete života.
Hodomet (engl. walking football = hodajući nogomet) je sporija varijanta nogometa, najraširenije igre na svijetu, ali namijenjena isključivo starijoj populaciji, jer se ne smije trčati, nego samo hodati, jer ne smije biti nikakvog kontakta i jer nema igranja glavom niti visokih lopti. U tom cilju Udruga organizira Prvi turnir hodometa u Hrvatskoj, naslanjajući ga ujedno uz obilježavanje „Međunarodnog dana za starije osobe“. Turnir će se održati u subotu, 8. listopada 2022. g. u
Zagrebu, ŠRC Šestine, Šestinski trg 10, s početkom u 11 h.
Na turniru će sudjelovati četiri momčadi: „SUPERSTARci“ (u kojoj će igrati i gost iz Velike Britanije), „STARI PLEHOVI“, „SELAČKI BAKANI“ iz Selca, te ženska momčad „CURKE“. Poseban gost turnira, koji će izvesti počasni udarac je gosp. Goran Milić. On je u svojoj TV emisiji „What´s up Pariz London Berlin“ upoznao hrvatsku javnost s hodajućim nogometom, novom i izuzetno popularnom igrom za starije osobe u svijetu koja je krenula iz Ujedinjenog Kraljevstva.
Potaknuta tom emisijom, Udruga Sijede vrijede, koja inače promiče aktivno starenje, odmah je reagirala prepoznavši vrijednosti ove vrste igre, te je žurno krenula u organiziranu i sustavnu realizaciju promocije hodometa u Hrvatskoj. Uz potporu i suglasnost Svjetske organizacije hodometa FIWFA (The Federation of International Walking Football Association), koja je službeno prihvatila Udrugu Sijede vrijede kao promotora ove igre u Hrvatskoj, izdana su prva Pravila igre po kojima će se i odigrati turnir.
Tko želi vidjeti kako se u „najboljim godinama“ igra hodomet, poštujući savjete liječnika da je hodanje iznimno zdravo, a da se pri tome može dobro zabaviti, neka se slobodno pridruži. Namjera je da ovaj prvi, pa stoga i povijesni turnir prođe u veselom i opuštenom ozračju uz što više sudionika jednog novog početka.
Svjetski dan baka, djedova i starijih osoba, 24. srpnja
Glas starijih je dragocjen. On čuva naše sjećanje, korijene naroda, podsjeća da je starost dar i da su bake i djedovi karika veze među dvjema generacijama, kako bi mladima prenosili iskustvo života i vjere. Pojednostavljeno, tako je govorio prošle godine papa Franjo, prigodom proglašenja Svjetskog dana baka, djedova i starijih osoba. Ustanovljeno je da će se obilježavati svake četvrte nedjelje u srpnju, pa je ove godine 24. srpnja.
Bake, djedovi i starije osobe su „kruh koji hrani naš život“, vrijednost i dar. Ove godine tema Svjetskog dana je dijalog među generacijama, posebno između baka, djedova i unuka. Njihovo životno iskustvo i vjera doprinose izgradnji društva svjesnih svojih korijena i sposobnih sanjati o budućnosti utemeljenoj na većoj solidarnosti – kaže se u Papinom priopćenju.
Obilježavanje Svjetskog dana prigoda je za podizanje svijesti društva i institucija za kvalitetniju skrb o starijim osobama kao neizostavnim članovima obitelji, jer su izvor mudrosti i iskustva te promijeniti “kulturu odbacivanja”, kojom suvremeno društvo isključuje ljude kad više nisu produktivni. Važno je podsjetiti se koliko su nam važni i nezamjenjivi, te koliko su potrebni ljudskoj zajednici koja bi trebala biti sretna luka djetinjstva.
Istraživanja su dokazala da je emocionalna privrženost djece prema svojim bakama i djedovima najsnažnija emocionalna veza koju djeca razvijaju, naravno nakon one prema roditeljima. Bake i djedovi su važni za stabilan razvoj unučadi i time su nezamjenjivi. Broj djece koja žive s djedovima i bakama povećava se u vrijeme recesije, jer neke obitelji spajaju kućanstva iz financijskih razloga. Iako starijim osobama briga o unučadi može biti stresna i ograničavajuća,
većina smatra kako je briga o unučadi nagrada pa zato i kažu da ih ona čini zdravijima i aktivnijima. Unucima bliskost s bakama i djedovima smanjuje stres, roditeljima pomaže u organiziranju života.
Bake i djedovi, starije osobe, kruh su koji hrani naš život. Oni su nam važni i nezamjenjivi. Pokažimo im to.
Kako pomoći „nepotrošenim bakama“?
„Nepotrošenoj baki“, kako se sama nazvala, baki Nataši smo dali tri mjeseca da se javi s prvom pričom. Bio je to jedan od rijetkih vedrih, ugodnih razgovora, bake koja je tek usput spomenula unuke i probleme, a zapravo željela razgovarati. I razgovor je potrajao gotovo sat i pol a gospođa Nataša je bila toliko
zanimljiva da smo joj predložili da sve što je proživjela ili što proživljava zapiše. Jednog dana bit će zanimljivo i njenoj obitelji i drugima. Oduševila se idejom pa čekamo prve stranice.
Bio je to tek djelić doživljenog u okviru programa “Vršnjačko savjetovanje” udruge “Sijede vrijede” koji se provodio od 17. siječnja do 16. ožujka 2022. godine. U tom razdoblju, svakog utorka od 9 do 15 sati, razgovarali smo na zadane teme: kako se nositi s umirovljenjem te kako se pripremiti za ulogu bake i djeda.
Vršnjačko savjetovanje je u svijetu poznato kao peer counselor (eng, vršnjački savjetnik) putem kojeg se kroz vlastite priče i iskustva pomaže drugima da poboljšaju svoje živote, da slušajući iskustva drugih dođu do svog rješenja. Savjetnici mogu biti odrasli, djeca, mladi ili roditelji, koji mogu pružiti savjetodavnu potporu svojim vršnjacima o raznim pitanjima. U Hrvatskoj se o vršnjačkom savjetovanju pričalo i pisalo uglavnom vezano uz vršnjačko nasilje među mladima ili nasilje nad ženama. Vršnjački savjetnici su obvezni pripremiti se edukacijama, čitanjem stručne literature, razmjeniti iskustva s kolegama – kako bi što kvalitetnije obavljali poslove vršnjačkog savjetnika/savjetnice.
Dvoje vršnjačkih savjetnika udruge Sijede vrijede (savjetnik i savjetnica), posredstvom dva dežurna telefona u zadanom vremenskom razdoblju obavili su 43 razgovora s korisnicima savjetovanja. Javilo se sedam muškaraca i 36 žena. Od ukupno obavljenih razgovora njih 18 je bilo na druge teme (težak život,
siromaštvo, visina mirovina, nerazumijevanje okoline, zlostavljanje u obitelji, situacija u zemlji i duštvu, opće teme). Od 25 korisnika koji su se javili na zadane teme devetero je željelo razgovarati o tome kako se snaći i organizirati nakon umirovljenja a 16 na temu kako se snaći u novoj ulozi bake ili djeda. O
umirovljenju je željelo razgovarati troje muškaraca i šest žena. O ulozi bake ili djeda željelo je pričati dvoje muškaraca i 14 žena. Od 18 korisnika vršnjačkog savjetovanja koji su željeli pričati o drugim temama koje ih muče bilo je dvoje muškaraca i 16 žena.
Možemo zaključiti da je otvaranje telefona vršnjačkog savjetovanja potpuno opravdano i potrebno. Iako je bilo poziva korisnika (troje) koji su uglavnom tražili konkretne podatke o postotku povišenja mirovina ili odabiru liječnika, većina pitanja je bila na zadane teme. Svi ostali razgovori (ali i ovi na zadane teme
koji su završavali na općim temama) pokazali su veliku potrebu starijih za druženjem. Ukazivali su na njihovu osamljenost, osjećaj napuštenosti, potrebu da ih netko sasluša, naprosto za razgovorom. Svi su krajem razgovora izražavali zadovoljstvo, pitali kada se i gdje mogu ponovo javiti, zahvaljivali, pitali za
mogućnost suradnje. Dio korisnika je tražilo pomoć, opisujući psihološka zlostavljanja u obitelji. Sve koji su tražili neku drugu ili sasvim konkretnu pomoć uputili smo na telefone stručnih službi.
Kako nismo imali sredstva za objavljivanje poziva za vršnjačka savjetovanja u tiskovinama ili drugim medijima, pozive smo objavili na našim web i fb stranicama. Stoga je i broj korisnika možda manji od mogućeg. Kako smo u tijeku savjetovanja imali dva gostovanja na temu, na Hrvatskom radiju i Hrvatskoj
radioteleviziji, broj korisnika se nakon tih emisija bitno povećavao (gotovo udvostručavao), što ukazuje na nužnost šireg obavještavanja javnosti prije i za vrijeme provedbe programa, na sve moguće načine (osim interneta). Jer, ne zaboravimo pitanje osamdesetogodišnje Ane s Trešnjevke (koja nas je nazvala
nakon telefona objavljenih u tv emisiji): tko pomaže većini naših starijih sugrađana koji se ne služe kompjuterom, bez interneta su i ne barataju pametnim telefonima?
VRŠNJAČKO SAVJETOVANJE: RAZGOVOROM DO RJEŠENJA PROBLEMA KOJE NOSI UMIROVLJENJE
Kao i za odlazak u mirovinu i za ulogu bake i djedova nije na odmet podrška i savjet. U Hrvatskoj od nedavno postoji i mjesto gdje se takav savjet može dobiti. I to iz prve ruke.
Od malena se uspoređujete s vršnjacima i s njima razmjenjujete iskustva. I kasnije u životu primjeri i iskustva vaših vršnjaka mogu biti putokaz ili smjernice. Tako i ja svojoj generaciji želim iznijeti svoje iskustvo, iskreno razgovarati o umirovljenju ili ulozi djeda i bake.” Priča nam to 70-ogodišnji Ivo Bulaš iz Zagreba koji je vršnjački savjetnik novoumirovljenim ili novopečenim djedovima i bakama.
Riječ je o projektu “Vršnjačko savjetovanje” udruge “Sijede vrijede”. U svijetu je to poznato kao peer counselor (eng, vršnjački savjetnik) putem kojeg se kroz vlastite priče i iskustva pomaže drugima da dobiju nadu ili poboljšaju svoje živote. Savjetnici mogu biti odrasli, djeca, mladi ili roditelji, koji mogu pružiti savjetodavnu potporu svojim vršnjacima o raznim pitanjima, od vršnjačkog nasilja među mladima do pomoći razvedenim osobama.
Kako se nositi s umirovljenjem te kako se pripremiti za ulogu bake ili djeda, teme su o kojima se telefonskim putem svakog utorka od 17. siječnja do 16. ožujka od 9 do 15 sati može razgovarati s vršnjačkim savjetnikom, umirovljenim djedom ili bakom. Projekt financijski podupire Grad Zagreb putem natječaja za financiranje programa i projekata udruga iz područja socijalnog ili humanitarnog značenja.
Iako je riječ o važnim temama koje zahtijevaju jako veliku pripremu osobe koja ulazi u ta nova životna razdoblja i preuzimaju nove uloge, o njima se jako malo govori, pojašnjava nam voditeljica aktivnosti u Udruzi Iva Radušić. “Ako želite razmijeniti iskustva, ako želite čuti kako je nekome bilo tko je to već prošao i može ispričati na koje je probleme ili izazove naišao te kako ih je riješio, tu su vršnjački savjetnici.”
U tom telefonskom savjetovanju i razgovoru, pojašnjava Radušić, savjetnici se ne oslanjaju ni na kakvu službenu literaturu, već se kroz ljudski i osobni savjet i iskustvo može daju primjer na što se i kako može pripremiti. Riječ je o čistoj razmjeni iskustava kako bi osoba mogla steći uvid što ju čeka kada ode u mirovinu ili postane baka ili djed.
U mirovini se muškarci teže snalaze
Umirovljenje nije banalna životna stepenica i odlazak u mirovinu je svojevrsni šok. Nošenje s umirovljenjem je, i prema nekim statistikama, psihički jako teško, osobito muškim osobama. Istraživanja su pokazala, ističe Radušić, da se žene nekako lakše nose u toj životnim situacijama. Žene se okupiraju odgojem unučadi i vođenjem kućanstva. Naši vršnjački savjetnici su, dodaje, prošli oba iskustva i one krizne životne faze i nije im bilo lako. “Zaista se kroz razgovor može biti podrška osobama koji se nalaze ili će se naći u tim situacijama.”
Vršnjački savjetnik Ivo, tomu dodaje kao muške osobe odlaskom u mirovinu često budu zatečene i izgubljene, ne znaju kuda bi sa sobom i kako bi i što radili. “Dokazano je da oni u prvih šest mjeseci ili nađu neku neku zanimaciju ili odu u bolest”, kaže. Za savjetničku ulogu se temeljito i predano pripremio, kao što je to učinio i za svoj odlazak u mirovinu čitajući literaturu i razgovarajući s mnogima o njihovim iskustvima. Odlazak u mirovinu, dakle, više pogađa muškarce i to one koji žive u gradovima, naglašava.
“Prvi dan mirovine zna biti šokantan ako se nisi pripremio. Nakon 40 godina, ne moraš rano ustati, ujutro se obrijati I pripremiti za posao. Kada shvatiš da više ne pripadaš tamo gdje si bio tih 40 godina, to zna biti šok. Ono što bih svakako savjetovao je da taj prvi dan mirovine, ali i oni kasnije imate isplanirane.”
Muškarci, prema literaturi, kaže nam savjetnik Bulaš, ako se ne pripreme i nemaju isplanirano vrijeme po odlasku u mirovinu, znaju biti mjesecima u krizi i depresiji. Muškarci u gradovima to više pogađa. “Oni koji žive u manjim mjestima, možda već imaju neke zamjenske aktivnosti, poput rada u vrtu, na zemlji ili oko kuće. U gradovima su za to ima manje mogućnosti. Ako se u prvim mjesecima te krize ne snađu I ne poduzmu nešto, na žalost, nerijetko obole.”
Priznaje kako se žene nekako bolje planiraju to životno razdoblje i starost. Dio ih je angažiran kao “baka-servis”, iako to i nije više toliko učestalo kao prije. Na žalost, kaže, i djece je sve manje, a obitelji su nerijetko razdvojene i ne žive jedni blizu drugih.
Umirovljenje je novo vrijeme kojem se treba prilagoditi, ali to ne znači, ističe vršnjački savjetnik, da smo otpisani. Priča kako je prije umirovljenja imao planirane aktivnosti, od pisanja, dodatnog rada do angažiranja u Udruzi. “Nije dobro kada vas cjelodnevno gledanje televizije preuzme. Dok si god vitalan duhom, želiš probati nešto novo, ne bojiš se istraživati, dobro si. Ako imate unučad i možete biti angažirani oko njih, to je posebna terapija, pogotovo zato što im se možeš više posvetiti nego si mogao svojoj djeci.”
Kako biti baka i djed se i uči
Savjetovanje o tome kako se pripremiti za ulogu bake i djeda, svojevrsni je nastavak projekta prvog hrvatskog vodiča za bake i djedove kojeg je Udruga “Sijede vrijede” izdala prošle godine. Povratno smo dobili informaciju kako je novopečenim bakama i djedovima taj vodič zaista koristan, ističe voditeljica aktivnosti Radušić, zbog čega su kroz vršnjačko savjetovanje željeli dodatno usmjeriti na tu temu.
“Bake i djedovi su nam kazali kako im je vodič pomogao u situaciji kada se od njih očekivalo da budu baka i djed-servis. Nisu znali što se od njih ustvari očekuje, koliko se moraju angažirati ili smiju uplitati u čuvanje i odgoj unučadi. Tu je teško odrediti granice i dati svima jednaki savjet.”
U tom su vodiču bili odgovori, među ostalim i na pitanja, što ako roditelji ne žele nazvati unuka po pradjedu, što učiniti kad se “možemo vam uskočiti” pretvori u svakodnevni posao čuvanja, a baka-servis bi malo vremena i za sebe, koje je savjete o odgoju roditeljima poželjno davati, a koja ne; kako postaviti granice unucima u provođenju vremena za igricama; ili primjerice koliko je slatkiša dovoljno, ako roditelji paze na zdravu prehranu djece ili trebaju li baka i djed komentirati ili intervenirati u situacijama u kojima ne bi trebalo.
Razgovor puno znači
Vršnjačko savjetovanje za starije osobe, možda ne može konkretno riješiti određeni problem, ali svakako može pomoći osobi da se bolje osjeća.
Umirovljene osobe su željne razgovora, podrške i potvrde da ih netko razumije, čak nužno i ne traže rješenje problema, govori nam Radušić i kaže kako je velika većina starijih ljudi na granici osamljenosti i neshvaćenosti, dio su generacije čiji pripadnici umiru ili su narušenog zdravlja. Uz tom su mogućnosti okupljanja i druženja zaista ograničena, dijelom i zbog njihova straha za zdravlje. Ljudski se kontakt i razgovor, kaže, izgubio.
“Rijetko je vidjeti starije osobe da sjede na klupici ispred zgrade pričaju s vršnjacima. Mi u zgradi imamo dragu susjedu od 87 godina. Njoj je drago svaki puta kada nas s malom djecom sretne, ali istovremeno primijetimo da se boji kontakta. Željna je razgovora, ali ju strah sprječava. Bude vam žao. Zato je mogućnost telefonskog razgovora, u ovo vrijeme pandemije, dobro došlo.”
Teško je davati savjete što učiniti kada je mirovina mala
Kako je jedan od velikih problema prilikom umirovljenja, nagli pad prihoda mirovine u odnosu na plaću, u Udruzi kažu kako za taj veliki problem hrvatskog društva, kroz vršnjačko savjetovanje, na žalost, ne mogu davati odgovore jer ipak traže određenu stručnost u mirovinskom području. “Normalno jest da se ljudi žale na visinu mirovine. Na žalost, oko mirovinskih ili socijalnih prava im ne možemo puno pomoći, ali ih svakako možemo saslušati.”
Da bi se osobe s kojima će razgovarati mogle požalit se na visinu mirovine, svjestan je i naš sugovornik vršnjački savjetnik Ivo Bulaš. “One su sramotno niske, Nema umirovljenika koji je zadovoljan svojom mirovinom. Na žalost, ja im ne mogu dati savjet kako si povećati prihode, ali se može reći kako zakon dopušta rad i u mirovini I to do polovice radnog vremena. Ako osoba ima zdravlja i mogućnosti, a kod poslodavca postoji želja da zadrži znanje i iskustvo bivšeg zaposlenika, to bih svakako preporučio.”
Mirovinski sustav je takav kakav je, kaže, tu nekih velikih promjena brzo neće biti, No, ako netko nema mogućnosti produžiti radni vijek i angažiranje kao volonter je izrazito korisno i poželjno.
Nakon umirovljenja mnogi žele uključiti u aktivnosti i volontirati
“Nama u Udrugu se često javljaju osobe i pitaju mogu li sudjelovati”, priča voditeljica aktivnosti Radušić. “Mi, na žalost nemamo stalnih radionica i svakodnevnih aktivnosti pa ih možemo usmjeriti na učilišta ili druge organizacije ili centre koje to pružaju.”
“Zanimljivo je koliko je to socijalno uključivanje umirovljenim osobama važno i potrebno i da to traže. Žele volontirati jer imaju vremena, zdravi su i vitalni, imaju volje i elana u nešto se uključiti. Naravno, ne može nitko umjesto vas odlučiti i reći što bi trebali raditi i čime se bavit, ali kroz razgovor s vršnjakom i njegovo iskustvo, možda bi se to lakše otkrilo i pronašlo odgovarajuću aktivnost.”
“Tko god se javi je dobrodošao, bilo da je već u mirovini ili ga ona tek čeka ili je već prošao kroz to iskustvo i želi ga podijeliti dalje”, naglašava Radušić.
Na kraju tromjesečnog projekta, napravit će anketu o zadovoljstvu razgovorom i analizu, kako bi procijenili u kojem smjeru proširiti projekt i teme. Projekt je, dodaje, jednostavan, ali, vjeruje jako koristan.
70-ogodišnjeg vršnjačkog savjetnika Ivu Bulaša veseli ga razgovor s vršnjacima. Za slučaj da njega nešto izvanredno spriječi, za preuzimanje savjetovanja, kaže, ima i više zainteresiranih zamjena. Očekuje da će za razgovor o umirovljenju, ali i o ulozi djeda biti mnogo zainteresiranih. Teško mu je predvidjeti, hoće li biti više telefonskih poziva muških ili ženskih osoba. Ipak, iz iskustva kaže da je muškarcima puno teže zatražiti savjet jer vjeruju da sve mogu sami I na svoj način riješiti.
PROJEKT “SIJEDE SIJEDIMA”
Svaki utorak od 17.siječnja do 16. ožujka 2022. Udruga Sijede vrijede pruža vršnjačko savjetovanje pod nazivom „Sijede sijedima“ na teme „Kako se nositi s umirovljenjem“ i „Kako se pripremiti za novu ulogu bake/djeda“.
Ako vas zanima prijenos iskustva naših članova koji su prošli kroz razdoblje umirovljenja s kojim se kao i novom titulom umirovljenika, nakon dugog radnog vijeka, nije lako nositi ili želite čuti iskustva jedne bake ili djeda kako se pripremiti za novu, važnu ulogu bake/djeda – nazovite telefon vršnjačkog savjetovanja Sijede sijedima.
Zanima li vas vršnjačko savjetovanje s umirovljenikom/djedom, broj telefona na koji možete nazvati je 099/650-9125, a možete ga dobiti 18.1., 25.1., 1.2., 8.2.2022. od 9h –15h.
Ako želite vršnjačko savjetovanje s umirovljenicom/bakom, broj telefona na koji možete nazvati je 099/650-9095, a možete ju dobiti 15.2., 22.2., 1.3., 8.3.2022. od 9h –15h, te 15.03.2022. od 9h – 15h možete zvati na oba broja.
Projekt se odvija uz odobrena sredstva Javnog natječaja za financiranje programa i projekata udruga iz područja socijalnog i humanitarnog značenja iz Proračuna grada Zagreba za 2021.
UZ MEĐUNARODNI DAN STARIJIH OSOBA, 1. listopada
Teško, teže, starost
Socijalnu osjetljivost i humanost države pametni su ljudi uvijek određivali prema njenom odnosu prema najosjetljivijim skupinama, prema djeci i starijim osobama. Empatični ljudi i njihove institucije domišljali su se na razne načine pokušavajući države i njihove vladajuće strukture upozoravati na potrebu
poboljšavanja kvalitete življenja stanovništva. Dio njih, koji su promišljali o starosti i starenju, pokušali su onima koji se danas osjećaju moćnima, snažnijima no ikad, nesavladivima, pokazati da starost dolazi htjeli mi to ili ne. Pokušali su pokazati da novac doduše pomaže da bude lakša ali da kako siromašnima
tako i bogatima donosi težinu koraka i ustajanja, zaboravljivost, drhtanje ruku i glasa, nesanice i još brojne druge puno teže izdržive ili prihvatljive nuspojave. Pametnim ljudima, a koji su možda uz to kod kuće živjeli u zajednici sa starijima i tako probleme razumijeli iz „prve ruke“, pridružilo se i društvo iz
Skupštine Ujedinjenih naroda. Rezolucijom su proglasili Međunarodni dan starijih osoba. Odredili su da to bude 1. listopada, a da je svrha svega naglasiti važnost osiguravanja životne sredine koja se može prilagoditi potrebama i sposobnostima stanovnika treće dobi. U međuvremenu, od tada do danas, u tih
sada već 31 godinu, pametni i empatični ljudi pokušavali su još štošta, sve do prošlogodišnje Dekade zdravog starenja, pokušavajući urediti ugodniji život za starije u većoj ili manjoj mjeri, ovisno od države do države, od više ili manje gladnih profita. Godinama propadajuća i neuređivana socijalna skrb u
Hrvatskoj starije i nemoćne u najvećem je broju ostavila privatnom sektoru (dakle gladnima profita) pokrivajući ga kontrolom s nekoliko inspektora. Mirovinski sustav je na izdisaju, gotovo svaka izborna godina dodaje nove povlaštene skupine, a svakim novim ispravkom starih zakona stvaraju se nove nepravde. Pandemija koronavirusa stavlja točku na i. Zatvaraju se vrata brojnih ustanova, tako i ustanova za skrb o starijima. Ni najbliži više nemaju pravo pristupa, više ne znaju što se događa unutar četiri zida s njihovim nepokretnim ili onemoćalim roditeljima. Zatvaraju se bolnice – pa ni najbliži ne znaju jesu li njihovi roditelji pojeli svoj obrok koji ne mogu jesti bez pomoći, jesu li dobili dekubitus i zašto su morali umrijeti sami. Kako izaći iz mraka nerazumijevanja među generacijama, među moćnima i nemoćnima, među onima na vlasti s rukom na blagajnama i onima koji čekaju mrvice? Što nam preostaje? Možda baš datumi, možda kao i ovaj 1. listopada, da pokažemo da ljubav postoji. Da pomažemo jedni drugima. Da tješimo. Da se veselimo i tugujemo zajedno. Da vjerujemo. Da pokažemo da smo baš i usprkos žilavi, nesavladivi, jaki, ljudi.
U nastavku možete poslušati naše sudjelovanje u emisiji: „Kako biti dobar djed i baka – povodom Međunarodnog dana starijih osoba, 1. listopada“ na Radio Jaski na linku OVDJE
Obilježen 1. Svjetski dan djedova i baka i starijih osoba
Papa Franjo je početkom 2021. godine, nakon brojnih apela da je potrebno brinuti se za najstarije članove društva, ustanovio Svjetski dan djedova i baka i starijih osoba, koji će se obilježavati svake godine četvrte nedjelju u srpnju. Ove godine je to bila nedjelja 25. srpnja. Datum je izabrao jer je vremenski blizu sv. Joakima i Ane koji su bili Isusovi djed i baka.
Smisao proslave ovoga Dana je okupljanje djedova i baka s unucima koji često imaju lice anđela koji ih tješe u usamljenosti, ali i susrete između generacija u kojima „…mladi mogu ostvariti snove starih, te na taj način zajedno mogu graditi budućnost. Mudre riječi starijih podsjećaju da je starost dar i da su bake i djedovi veza između različitih generacija, a tu vezu predaju mlađim generacijama kroz svoje iskustvo života. Zajedničkim susretima otrgnut će se iz zaborava bogatstvo čuvanja korijena i prenošenja“.
Članovi i simpatizeri udruge SIJEDE VRIJEDE okupili su se povodom Svjetskog dana djedova i baka i starijih osoba na zajedničkom druženju triju generacija u Jaski i Kraljevom vrhu nedaleko Zagreba. Tom su prigodom asocirana sjećanja na lijepe zajedničke dane iz prošlosti, kao temelj zajedničke budućnosti, razmijenjena iskustva u postupanju u pojedinim izazovnim situacijama, izneseni vlastiti primjeri dobrih i promašenih odluka, obnovljena sjećanja na drage kojih više nema itd. itd. Atmosferu je posebno obogatio trenutak kad su najmlađi sudionici poklonili svojim bakama i djedovima brošuru, prvi hrvatski vodič za bake i djedova „A što će mama i tata reći?“, uz čitanje, komentiranje pojedinih odlomaka, te smijeh zbog uspoređivanja vlastitih iskustava. Izražena je nada u češća obiteljska međugeneracijska okupljanja, jer je druženje odisalo toplinom, radošću i ljubavlju, a naglašen je smisao sigurnog, poticajnog i kreativnog obiteljskog okruženja.
Obilježen Europski dan međugeneracijske solidarnosti
Zagreb, 29. travnja 2021. – Udruga Sijede vrijede je na Europski dan međugeneracijske solidarnosti okupila desetak članova, a u skladu s važećim epidemiološkim mjerama. Raspravljalo se tko je u pravu pri odgoju djece i jesu li to djedovi i bake, koji vole razmaziti svoje unuke, ili pak, roditelji, kojima je stalo da vlastiti potomci poštuju njihova pravila i autoritet.
Riječ je o prvom u nizu planiranih tematskih susreta diljem Hrvatske na temu međugeneracijskih
odnosa unutar obitelji. „Sijedaši“ u razmjeni mišljenja žele uključiti zainteresirane roditelje te djedove i bake. Povod za interaktivne susrete su savjeti iz prvog hrvatskog vodiča za bake i djedove „A što će mama i tata reći?“, a cilj je doći do uzajamnog razumijevanja između dviju generacija, s neminovnim različitim pogledima u odgoju djece.
Zaključak prvog susreta u potpunosti se slaže s rezultatima istraživanja objavljenima u magazinu „Journal of Research on Adolescence“, koji su pokazali da je uloga baka i djedova u odgoju djece značajna između ostalog i zbog toga, jer su najmlađi kasnije više brinuli o prijateljima i ostalim osobama koje nisu članovi obitelji, za razliku od onih tinejdžera koji nisu razvili blizak odnos s djedom i bakom.
Tim povodom na LAUDATO TV je u emisiji „Izdvojeno“ gostovala suosnivačica udruge Sijede vrijede Iva Radušić, što je moguće pregledati OVDJE.
Objavljen prvi i jedinstveni vodič za bake i djedove – A što će mama i tata reći?
Zagreb, 8.ožujka 2021. – Udruga Sijede vrijede i kreativna agencija I TO NIJE SVE! izdali su jedinstveni vodič za bake i djedove “A što će mama i tata reći?”, prvi takav hrvatski vodič. Suradnja je to koja je započela u jeku krize, uzrokovane pandemijom COVID-19, tijekom koje je I TO NIJE SVE! kreativna agencija priskočila u pomoć malim i srednjim poduzetnicima te ponudila svoje usluge bez naknade. Jedni od onih koji su se pozivu odazvali je bila i udruga Sijede vrijede, za koju je agencija u sklopu svoje strategije društveno odgovornog poslovanja i ponašanja ovaj vodič osmislila i izradila.
„A što će mama i tata reći?“ napravljen je kako bi pomogli svima onima koji se po prvi puta susreću s izazovima odgoja svojih unuka i unučica. Radi se o jedinstvenom vodiču na ovim prostorima koji bake i djedove na jednostavan način vodi i odgovara na ona najvažnija pitanja s kojima se svi kad tad susreću.
„Izuzetno sam ponosan na cijeli naš agencijski tim zbog ovog vodiča te zbog ostvarene suradnje s udrugom Sijede vrijede”, rekao je po izlasku vodiča Alen Kekić, vlasnik i kreativni direktor I TO NIJE SVE! agencija. “Sretan sam što je udruga prepoznala naše ideje i što su hrabro s nama krenuli na ovakav put, dok je rezultat suradnje djelo koje će, uvjeren sam, biti od velike pomoći svim bakama i djedovima koji odgajaju nove generacije koje dolaze. S obzirom da smo svi svjesni tereta koja su moderna vremena i užurbani način života nametnuli našim bakama i djedovima, vjerujem da će se ovaj vodič pokazati kao pravo blago te određeni “how to guide” za sve one kojima je potreban odgovor na pitanje poput kako voditi baka servis ili što kad se čuvanje unuka pretvori u posao? Iako smo mi u agenciji još uvijek mladi, svakako dijelimo vrijednosti za koje se zalaže udruga Sijede vrijede te nam je bitna inkluzija starijih u društvo, jer na kraju krajeva, nisu naši roditelji jedini koji su nas odgajali i koji su svoju ljubav bezuvjetno dijelili, pa je vrijeme da im se na neki simbolični način i odužimo”, zaključio je Kekić.
Vesna Širanović, jedna od osnivačica udruge Sijede vrijede, naglasila je kako su izuzetno zadovoljni krajnjim rezultatom suradnje. „Zahvaljujući razmjeni ideja različitih generacija i izuzetnoj kreativnosti agencije, danas se možemo pohvaliti s jedinstvenim vodičem za koji sam sigurna da će biti vrlo dobro prihvaćen među našim članovima i svima kojima je namijenjen. Udruga Sijede vrijede priprema radionice za bake i djedove kako bismo im bili podrška, kako bismo zajednički pokušali naći odgovore na sva pitanja koja ih muče, a vodič će, vjerujem, biti dodatna vrijednost svima onima koji žele znati više o tome kako biti bolji baka ili djed. Svrha udruge Sijede vrijede je unaprijeđenje i podizanje kvalitete života osoba starije životne dobi, te sam sigurna da će nam ovaj vodič pomoći u tome, te da će nam pomoći u nastojanjima da premostimo generacijske razlike i da se bolje razumijemo“, zaključila je Širanović.
Vodič za bake i djedove, pod nazivom “A što će mama i tata reći?”, osmišljen je za potrebe udruge Sijede vrijede. I TO NIJE SVE! kreativna agencija, ga je izradila, ilustrirala te osmislila bez financijske naknade, te su u ovom projektu sudjelovali i tiskara Radin koja je vodič tiskala te tvrtka Europapier koja je za vodič donirala potrebne količine papira. Vodič je tiskan u nakladi od 500 primjeraka.
Prvi hrvatski vodič “A što će mama i tata reći?” nije na prodaju nego primamo donacije za daljnji rad Udruge. Za narudžbu vodiča kontaktirajte nas putem mail adrese sijede.vrijede@gmail ili na broj 0915038552 radi dostave.
Prenosimo lijepe vijesti s internetskih stranica nagrađenih škola koje su se prijavile na natječaj “Škola prijatelj starijih: Sijede vrijede”. Novčane su nagrade za najboje projekte usmjerene prema starijima izazvale ushit i veselje među učenicima i njihovim nastavnicima te im dale daljnji poticaj za širenjem dobra u svojoj zajednici.
REZULTATI NATJEČAJA ŠKOLA-PRIJATELJ STARIJIH: ”UZVRATIMO OSMIJEHOM”
Udruga Sijede vrijede provela je svoj prvi natječaj pod imenom Škola-prijatelj starijih: ”Uzvratimo osmijehom”.
Pozvali smo osnovne škole u Republici Hrvatskoj da nam se jave i opišu aktivnosti kojima vraćaju osmijeh na lica starijih u svojim sredinama.
Sretni smo i zadovoljni što nam se, unatoč nesvakidašnjoj situaciji vezanoj uz covid i potrese, javilo 45 škola s lijepim, toplim pričama i opisima aktivnosti
kojima njeguju i razvijaju osjećaj empatije prema starijima.
Bilo je jako teško izdvojiti samo tri škole kao najbolje i zaista su samo nijanse odlučivale.
Ne bismo voljeli da se itko osjeća gubitnikom jer svatko tko s ljubavlju čini dobro i vraća osmijeh na lica drugima, ne može nikako izgubiti.
Škole su pokazale kako su izvor dobrih odnosa u svojim zajednicama, te kako potiču učenike na aktivnosti sa starijima.
Često je u javnosti percepcija kako nema međusobnog razumijevanja između generacija, a upravo su ove škole razbile tu percepciju i na tome svima čestitamo.
Nadamo se budućoj suradnji s prijavljenim školama u kojoj ćemo zajedno pomicati granice u društvu i pokazati da starost i starenje mogu biti ”in”, a da sijede itekako vrijede.
Sve Vas lijepo pozdravljaju članovi udruge Sijede vrijede.
NAGRAĐENE ŠKOLE SU :
1. Nagrada- OŠ Vladimira Nazora Nova Bukovica ;
2. Nagrada- OŠ Ivana Brnjika Slovaka, Jelisavac ;
3. Nagrada- OŠ Ivan Benković, Dugo Selo.
Školama pobjednicima od srca čestitamo!
Udruga Sijede vrijede uključila se u pomoć Banovini
Dva razorna potresa, koja su prosincu 2020. godine pogodila Petrinju i njezinu okolicu, teško su oštetila i starački dom u Maloj Gorici, udaljen samo nekoliko kilometara od epicentra.
Dom je u vlasništvu Zaklade biskup Josip Lang čiji je upravitelj, pater Mijo Nikić, zajedno s osobljem odmah pohitao izvlačiti iz zgrade stare osobe, od kojih su mnoge i nepokretne. Naposljetku su uspjeli sve iznijeti neozlijeđene, no objekt je toliko je oštećen da je povratak u njega trenutno nemoguć, a korisnici su privremeno smješteni u druge staračke domove.
U želji da se Langov dom što prije obnovi i korisnici vrate u njega, pater Nikić je na stranicama Zaklade www.zbjl.hr objavio apel svim ljudima dobre volje i plemenitog srca da se dobrovoljnim prilozima
uključe u humanitarnu akciju.
Saznavši za taj tragičan događaj, i volonteri udruge Sijede vrijede odlučili su se uključiti u pomoć Zakladi putem svog projekta MIRAN SAM KAD TE VIDIM. Projekt se počeo provoditi u jeku pandemije koronavirusa među korisnicima staračkih domova kako bi im se olakšala odvojenost i
nemogućnost posjeta njihovih najbližih.
Provodi se tako što se volonteri iz udruge odazivaju staračkim
domovima, iznajmljujući im tablete koje je udruga nabavila s ciljem da korisnici preko ZOOM aplikacije komuniciraju s udaljenim članovima svojih obitelji.
Budući da nije poznato koliko će dugo stićenici Langova doma biti razmješteni na više adresa, u Udruzi smo osjetili kako im je više nego ikad potrebna utjeha, razgovor i gledanje u oči njihovih najbližih. Stoga je donesena odluka da se Zakladi Josip Lang daruje jedan od tableta i volonterska pomoć s pisanim uputama o korištenju ZOOM aplikacije, kako bi se u staračkim domovima mogli njime samostalno služiti.
Tako su se u siječnju 2021. godine predsjednik udruge Sijede vrijede Ivo Bulaš i tajnica Udruge Iva Radušić susreli s paterom Nikićem, uručivši mu tablet i iskazavši pritom nadu da će pomoću njega korisnicima Langova doma barem malo olakšati, uljepšati i obogatiti neobične dane osamljenosti, straha i neizvjesnosti.
Lorem ipsum dolor sit amet, consectetur adipiscing elit. Ut elit tellus, luctus nec ullamcorper mattis, pulvinar dapibus leo.