Nije važno koliko ti je godina jer sijede vrijede!
ODIGRAN PROMOTIVNI TURNIR HODOMETA U SVETOM IVANU ZELINI
U izuzetno dobroj, veseloj i prijateljskoj atmosferi u petak, 17. ožujka 2023. je u Svetom IvanuZelini u Sportskoj dvorani odigran PROMOTIVNI TURNIR HODOMETA, kao prvi na području Zagrebačke županije.
Udruga Sijede vrijede uz domaćinstvo NK Zelina, te pokroviteljstvo Nogometnog saveza Zagrebačke županije i HNS-a organizirala je taj turnir, pa je u ime Udruge Iva Radušić, voditeljica projekta pozdravila uzvanike, goste i sve sudionike. Njima se u ime grada Sveti Ivan Zelina također obratio i gradonačelnik Hrvoje Košćec, koji je čak i zapaženo igrao za momčad domaćina, a nadahnuti govor, kao i svaki put, imao je u ime Hrvatskog nogometnog saveza viši savjetnik predsjednika HNS-a Zorislav Srebrić koji je naglasio iznimno poštovanje koje u nogometnom svijetu ima Hrvatska, a jedan od odgovora zašto je mala Hrvatska nogometna velesila leži i u tome što se u njoj nogomet igra od najmlađih dana, pa eto i do najdublje starosti.
Na turniru su sudjelovale tri momčadi: „STARI PLEHOVI“ i „SUPERSTARci“ iz Zagreba, te „ZELINČANI“. Igralo se trokružno, svaki sa svakim po 20 minuta, ali iako rezultat nije bio u prvom planu, jer je snaga hodometa prije svega u očuvanju psihofizičkog zdravlja, zajedništvu i druženju, ipak vrijedi zabilježiti da su pobjednici turnira domaćini, tj . momčad „ZELINČANI“. To bi također mogao biti poticaj da domaća momčad bude jezgra oko koje će se ubuduće okupljati nove momčadi u Sv. Ivanu Zelini i županiji, radi daljnjeg razvoja hodometa. S obzirom da se u RH svega 6% osoba s navršenih 60 godina života bavi tjelesnom aktivnošću, a čak je 30% stanovništva starije od 60 godina, hodomet je prilika da se zbog zdravstvenog potencijala koje pruža hodanje, omogući povratak nogometu starijoj populaciji koji su odustali od aktivnog igranja nogometa zbog ozljeda ili zdravstvenih poteškoća. Hodomet ponovno aktivira starije iz pasivnosti doma i pruža im priliku za obnovu starih prijateljstava i uspostavu novih, mobilnost i druženje s vršnjacima koji vole nogomet i društvo, umjesto da budu isključeni, zanemareni i izolirani.
Hrvatski nogometni savez snažno podupire razvoj hodometa i radi činjenice da je navedena igra prirodni nastavak veteranskog nogometa s odgovarajućim modifikacijama primjerenim dobnoj kategoriji na koju je igra odnosi, pa smatra da se hodometom zaokružuje značenje nogometa kao cjeloživotnog sporta za sve dobne kategorije bez obzira na spol. Podupire ga i stoga što se praktički može igrati do kraja života, mogu ga igrati igrači i igračice koji su se nekad aktivno ili rekreativno bavili nogometom, bivši sportaši i sportašice, kao i svi ljubitelji sporta, hodanja, druženja, jer je prvenstveno u funkciji održavanja psihofizičkog zdravlja. S tim ciljem Udruga Sijede vrijede će nastaviti s promocijom hodometa diljem Lijepe naše.
ODRŽAN BOŽIĆNI TURNIR HODOMETA
U srijedu 21. prosinca 2022. je u organizaciji Udruge Sijede vrijede održan Božićni turnir hodometa u Zagrebu, u dvorani Sportskog centra Fairplay. Cilj revijalne utakmice bio je obilježiti dva krupna događaja u 2022. g. vezana za nogomet: prvo, proslaviti novu promociju Hrvatske na Svjetskom prvenstvu u Katru, gdje se opet pokazalo da je hrvatska nogometna reprezentacija sila kojoj se cijeli svijet divi, te drugo, obilježiti početak nove vrste nogometne igre za starije osobe, pod nazivom hodajući nogomet, odnosno hodomet.
Postati dio nogometne obitelji, u ozračju nogometne euforije, starijim osobama je itekako značajno s aspekta zdravlja, zabave i zajedništva. Tri ekipe koje su nastupile na Božićnom turniru hodometa, Curke, Stari plehovi i Superstarci međusobno izmiješane odigrale su utakmicu uz suđenje dva FIFA međunarodna suca u mirovini. Pobjednici su po starom običaju svi, koji su igrali, jer rezultat nije u prvom planu, ali je vidljivo da su ekipe znatno napredovale u igri u odnosu na početak od prije tri mjeseca. Na ovih nekoliko projekata, uključujući i ovaj Božićni turnir hodometa Udruga Sijede vrijede temelji daljnji razvoj, pa slijede novi krupni iskoraci u popularizaciji ove igre i obveza pokazati svima da je nogomet dio našeg identiteta, da je nogomet cjeloživotni sport, da je nogomet igra za sve uzraste od kolijevke pa do groba.
U veselom, predbožićnom i prijateljskom raspoloženju odigrano je i „treće poluvrijeme“, što dodatno učvršćuje odnose među igračima.
ODRŽAN TURNIR HODOMETA U PETRINJI
U subotu, 12. studenoga 2022. održan je Turnir hodometa u Petrinji u organizaciji udruge Sijede vrijede, te uz potporu Hrvatskog nogometnog saveza i Nogometnog saveza Sisačko-moslavačke županije. Hodomet je nova i zanimljiva rekreacijska igra, koja je kao sporija varijanta nogometa namijenjena isključivo starijoj populaciji, prema kojoj su prilagođena pravila. U toj se igri ne smije trčati, nego samo hodati, ne smije biti nikakvog kontakta i nema igranja glavom niti visokih lopti da se mogućnost ozljeda svede na minimum.
Na GSNK MLADOST Petrinja igrače i sudionike su, uz organizatora, pozdravili izaslanik gradonačelnice Petrinje Marko Badrić – predsjednik Petrinjskog sportskog saveza i predsjednik Zajednice sportskih udruga i saveza SMŽ, doajen Hrvatskog nogometnog saveza, viši savjetnik predsjednika HNS-a Zorislav Srebrić, te ispred Nogometnog saveza Sisačko moslavačke županije, ujedno i domaćin na GSNK Mladost Igor Oriović.
Na turniru su sudjelovale tri momčadi: „PETRINJSKA STUCKA“, „STARI PLEHOVI“ i „SUPERSTARci“ iz Zagreba, a igralo se trokružno, svaki sa svakim po 20 minuta. Rezultat nije bio u prvom planu, jer je snaga hodometa prije svega u očuvanju psihofizičkog zdravlja, u zajedništvu, zabavi i druženju, pa je ovaj promotivni turnir odigran u vedrom duhu, kao što i priliči igračima 60+. S obzirom da su hodometaši iz Petrinje, „Petrinjska stucka“ po prvi put
zaigrali hodomet, organizator im je uručio pehar kao uspomenu na sudjelovanje u stvaranju povijesnog početka ove igre u Petrinji, jer se igra ubrzano širi svijetom. Turnir se igrao prema Pravilima Svjetske organizacije hodometa FIWFA-e (The Federation of International Walking Football Association), koja je službeno prihvatila Udrugu Sijede vrijede kao promotora ove igre u Hrvatskoj, uz suđenje dugogodišnjih hrvatskih međunarodnih nogometnih sudaca na čelu s Darkom Cvitkovićem. Domaći hodometaši su kolegama iz Zagreba poklonili petrinjsku stucku u znak sjećanja na ovaj turnir.
Turnir je nastavak nedavno u Zagrebu odigranog Prvog turnira hodometa u Hrvatskoj, a to je ujedno bila vjerojatno i posljednja javna „nogometna“ aktivnost prije početka Svjetskog nogometnog prvenstva u Katru. Prema planovima Udruge Sijede vrijede tijekom 2023. godine slijedi nastavak promocije i razvoja
hodometa po Hrvatskoj u cilju poticanja aktivnog starenja, zaštite zdravlja starijih osoba i poboljšanja kvalitete njihovog života.
TURNIR HODOMETA U PETRINJI
Udruga Sijede vrijede nastavlja s promocijom hodometa, nove rekreacijske igre za starije dobne skupine. Hodomet je sporija varijanta nogometa, najraširenije igre na svijetu, namijenjen isključivo starijoj populaciji, prema kojoj su prilagođena pravila, pa se tako ne smije trčati, nego samo hodati, ne smije biti nikakvog
kontakta i nema igranja glavom niti visokih lopti, da se mogućnost ozljeda svede na minimum.
Tako će nakon Prvog turnira hodometa u Hrvatskoj, održanog 8. listopada 2022. g. u Zagrebu, organizirati prvi promotivni turnir izvan Zagreba i to u Petrinji pod nazivom Turnir hodometa u Petrinji. Turnir će se održati u subotu, 12. studenoga 2022. g. na GSNK MLADOST Petrinja (u balonu), s početkom u 12 h.
Na turniru će sudjelovati tri momčadi: „PETRINJSKA STUCKA“, „STARI PLEHOVI“ i „SUPERSTARci“ iz Zagreba, a igrat će se trokružno, svaki sa svakim po 20 minuta.
Rezultat nije u prvom planu, jer je snaga hodometa prije svega u očuvanju psihofizičkog zdravlja, te u zajedništvu, zabavi i druženju. Turnir će se igrati prema Pravilima Svjetske organizacije hodometa FIWFA-e (The Federation of International Walking Football Association), koja je službeno prihvatila Udrugu Sijede
vrijede kao promotora ove igre u Hrvatskoj, te joj dopustila pravo na njihovo korištenje, uz suđenje dugogodišnjih hrvatskih međunarodnih nogometnih sudaca.
Petrinja nije slučajno izabrana, nakon svih nedaća koje su je pogodile. Udruga Sijede vrijede smatra potrebnim potaknuti starije osobe u Petrinji da iziđu iz samoće i pasivnosti svojih domova, da se prenu iz letargije, te da kroz igru koja neodoljivo podsjeća na nogomet obnove stara prijateljstva i upoznaju nove
ljude, vršnjake, s kojima će se u veselom druženju prkosno opirati svojim godinama.
Tko želi vidjeti kako se u „najboljim godinama“ igra hodomet, poštujući savjete liječnika da je hodanje iznimno zdravo, a da se pri tome može i dobro zabaviti, neka se slobodno pridruži. Očekuje se da će i na području Petrinje ova igra biti dobro prihvaćena, te da će svi nazočni biti sudionici jednog novog, lijepog,
povijesnog Petrinjskog hodometnog početka.
VRŠNJAČKO SAVJETOVANJE: RAZGOVOROM DO RJEŠENJA PROBLEMA KOJE NOSI UMIROVLJENJE
Kao i za odlazak u mirovinu i za ulogu bake i djedova nije na odmet podrška i savjet. U Hrvatskoj od nedavno postoji i mjesto gdje se takav savjet može dobiti. I to iz prve ruke.
Od malena se uspoređujete s vršnjacima i s njima razmjenjujete iskustva. I kasnije u životu primjeri i iskustva vaših vršnjaka mogu biti putokaz ili smjernice. Tako i ja svojoj generaciji želim iznijeti svoje iskustvo, iskreno razgovarati o umirovljenju ili ulozi djeda i bake.” Priča nam to 70-ogodišnji Ivo Bulaš iz Zagreba koji je vršnjački savjetnik novoumirovljenim ili novopečenim djedovima i bakama.
Riječ je o projektu “Vršnjačko savjetovanje” udruge “Sijede vrijede”. U svijetu je to poznato kao peer counselor (eng, vršnjački savjetnik) putem kojeg se kroz vlastite priče i iskustva pomaže drugima da dobiju nadu ili poboljšaju svoje živote. Savjetnici mogu biti odrasli, djeca, mladi ili roditelji, koji mogu pružiti savjetodavnu potporu svojim vršnjacima o raznim pitanjima, od vršnjačkog nasilja među mladima do pomoći razvedenim osobama.
Kako se nositi s umirovljenjem te kako se pripremiti za ulogu bake ili djeda, teme su o kojima se telefonskim putem svakog utorka od 17. siječnja do 16. ožujka od 9 do 15 sati može razgovarati s vršnjačkim savjetnikom, umirovljenim djedom ili bakom. Projekt financijski podupire Grad Zagreb putem natječaja za financiranje programa i projekata udruga iz područja socijalnog ili humanitarnog značenja.
Iako je riječ o važnim temama koje zahtijevaju jako veliku pripremu osobe koja ulazi u ta nova životna razdoblja i preuzimaju nove uloge, o njima se jako malo govori, pojašnjava nam voditeljica aktivnosti u Udruzi Iva Radušić. “Ako želite razmijeniti iskustva, ako želite čuti kako je nekome bilo tko je to već prošao i može ispričati na koje je probleme ili izazove naišao te kako ih je riješio, tu su vršnjački savjetnici.”
U tom telefonskom savjetovanju i razgovoru, pojašnjava Radušić, savjetnici se ne oslanjaju ni na kakvu službenu literaturu, već se kroz ljudski i osobni savjet i iskustvo može daju primjer na što se i kako može pripremiti. Riječ je o čistoj razmjeni iskustava kako bi osoba mogla steći uvid što ju čeka kada ode u mirovinu ili postane baka ili djed.
U mirovini se muškarci teže snalaze
Umirovljenje nije banalna životna stepenica i odlazak u mirovinu je svojevrsni šok. Nošenje s umirovljenjem je, i prema nekim statistikama, psihički jako teško, osobito muškim osobama. Istraživanja su pokazala, ističe Radušić, da se žene nekako lakše nose u toj životnim situacijama. Žene se okupiraju odgojem unučadi i vođenjem kućanstva. Naši vršnjački savjetnici su, dodaje, prošli oba iskustva i one krizne životne faze i nije im bilo lako. “Zaista se kroz razgovor može biti podrška osobama koji se nalaze ili će se naći u tim situacijama.”
Vršnjački savjetnik Ivo, tomu dodaje kao muške osobe odlaskom u mirovinu često budu zatečene i izgubljene, ne znaju kuda bi sa sobom i kako bi i što radili. “Dokazano je da oni u prvih šest mjeseci ili nađu neku neku zanimaciju ili odu u bolest”, kaže. Za savjetničku ulogu se temeljito i predano pripremio, kao što je to učinio i za svoj odlazak u mirovinu čitajući literaturu i razgovarajući s mnogima o njihovim iskustvima. Odlazak u mirovinu, dakle, više pogađa muškarce i to one koji žive u gradovima, naglašava.
“Prvi dan mirovine zna biti šokantan ako se nisi pripremio. Nakon 40 godina, ne moraš rano ustati, ujutro se obrijati I pripremiti za posao. Kada shvatiš da više ne pripadaš tamo gdje si bio tih 40 godina, to zna biti šok. Ono što bih svakako savjetovao je da taj prvi dan mirovine, ali i oni kasnije imate isplanirane.”
Muškarci, prema literaturi, kaže nam savjetnik Bulaš, ako se ne pripreme i nemaju isplanirano vrijeme po odlasku u mirovinu, znaju biti mjesecima u krizi i depresiji. Muškarci u gradovima to više pogađa. “Oni koji žive u manjim mjestima, možda već imaju neke zamjenske aktivnosti, poput rada u vrtu, na zemlji ili oko kuće. U gradovima su za to ima manje mogućnosti. Ako se u prvim mjesecima te krize ne snađu I ne poduzmu nešto, na žalost, nerijetko obole.”
Priznaje kako se žene nekako bolje planiraju to životno razdoblje i starost. Dio ih je angažiran kao “baka-servis”, iako to i nije više toliko učestalo kao prije. Na žalost, kaže, i djece je sve manje, a obitelji su nerijetko razdvojene i ne žive jedni blizu drugih.
Umirovljenje je novo vrijeme kojem se treba prilagoditi, ali to ne znači, ističe vršnjački savjetnik, da smo otpisani. Priča kako je prije umirovljenja imao planirane aktivnosti, od pisanja, dodatnog rada do angažiranja u Udruzi. “Nije dobro kada vas cjelodnevno gledanje televizije preuzme. Dok si god vitalan duhom, želiš probati nešto novo, ne bojiš se istraživati, dobro si. Ako imate unučad i možete biti angažirani oko njih, to je posebna terapija, pogotovo zato što im se možeš više posvetiti nego si mogao svojoj djeci.”
Kako biti baka i djed se i uči
Savjetovanje o tome kako se pripremiti za ulogu bake i djeda, svojevrsni je nastavak projekta prvog hrvatskog vodiča za bake i djedove kojeg je Udruga “Sijede vrijede” izdala prošle godine. Povratno smo dobili informaciju kako je novopečenim bakama i djedovima taj vodič zaista koristan, ističe voditeljica aktivnosti Radušić, zbog čega su kroz vršnjačko savjetovanje željeli dodatno usmjeriti na tu temu.
“Bake i djedovi su nam kazali kako im je vodič pomogao u situaciji kada se od njih očekivalo da budu baka i djed-servis. Nisu znali što se od njih ustvari očekuje, koliko se moraju angažirati ili smiju uplitati u čuvanje i odgoj unučadi. Tu je teško odrediti granice i dati svima jednaki savjet.”
U tom su vodiču bili odgovori, među ostalim i na pitanja, što ako roditelji ne žele nazvati unuka po pradjedu, što učiniti kad se “možemo vam uskočiti” pretvori u svakodnevni posao čuvanja, a baka-servis bi malo vremena i za sebe, koje je savjete o odgoju roditeljima poželjno davati, a koja ne; kako postaviti granice unucima u provođenju vremena za igricama; ili primjerice koliko je slatkiša dovoljno, ako roditelji paze na zdravu prehranu djece ili trebaju li baka i djed komentirati ili intervenirati u situacijama u kojima ne bi trebalo.
Razgovor puno znači
Vršnjačko savjetovanje za starije osobe, možda ne može konkretno riješiti određeni problem, ali svakako može pomoći osobi da se bolje osjeća.
Umirovljene osobe su željne razgovora, podrške i potvrde da ih netko razumije, čak nužno i ne traže rješenje problema, govori nam Radušić i kaže kako je velika većina starijih ljudi na granici osamljenosti i neshvaćenosti, dio su generacije čiji pripadnici umiru ili su narušenog zdravlja. Uz tom su mogućnosti okupljanja i druženja zaista ograničena, dijelom i zbog njihova straha za zdravlje. Ljudski se kontakt i razgovor, kaže, izgubio.
“Rijetko je vidjeti starije osobe da sjede na klupici ispred zgrade pričaju s vršnjacima. Mi u zgradi imamo dragu susjedu od 87 godina. Njoj je drago svaki puta kada nas s malom djecom sretne, ali istovremeno primijetimo da se boji kontakta. Željna je razgovora, ali ju strah sprječava. Bude vam žao. Zato je mogućnost telefonskog razgovora, u ovo vrijeme pandemije, dobro došlo.”
Teško je davati savjete što učiniti kada je mirovina mala
Kako je jedan od velikih problema prilikom umirovljenja, nagli pad prihoda mirovine u odnosu na plaću, u Udruzi kažu kako za taj veliki problem hrvatskog društva, kroz vršnjačko savjetovanje, na žalost, ne mogu davati odgovore jer ipak traže određenu stručnost u mirovinskom području. “Normalno jest da se ljudi žale na visinu mirovine. Na žalost, oko mirovinskih ili socijalnih prava im ne možemo puno pomoći, ali ih svakako možemo saslušati.”
Da bi se osobe s kojima će razgovarati mogle požalit se na visinu mirovine, svjestan je i naš sugovornik vršnjački savjetnik Ivo Bulaš. “One su sramotno niske, Nema umirovljenika koji je zadovoljan svojom mirovinom. Na žalost, ja im ne mogu dati savjet kako si povećati prihode, ali se može reći kako zakon dopušta rad i u mirovini I to do polovice radnog vremena. Ako osoba ima zdravlja i mogućnosti, a kod poslodavca postoji želja da zadrži znanje i iskustvo bivšeg zaposlenika, to bih svakako preporučio.”
Mirovinski sustav je takav kakav je, kaže, tu nekih velikih promjena brzo neće biti, No, ako netko nema mogućnosti produžiti radni vijek i angažiranje kao volonter je izrazito korisno i poželjno.
Nakon umirovljenja mnogi žele uključiti u aktivnosti i volontirati
“Nama u Udrugu se često javljaju osobe i pitaju mogu li sudjelovati”, priča voditeljica aktivnosti Radušić. “Mi, na žalost nemamo stalnih radionica i svakodnevnih aktivnosti pa ih možemo usmjeriti na učilišta ili druge organizacije ili centre koje to pružaju.”
“Zanimljivo je koliko je to socijalno uključivanje umirovljenim osobama važno i potrebno i da to traže. Žele volontirati jer imaju vremena, zdravi su i vitalni, imaju volje i elana u nešto se uključiti. Naravno, ne može nitko umjesto vas odlučiti i reći što bi trebali raditi i čime se bavit, ali kroz razgovor s vršnjakom i njegovo iskustvo, možda bi se to lakše otkrilo i pronašlo odgovarajuću aktivnost.”
“Tko god se javi je dobrodošao, bilo da je već u mirovini ili ga ona tek čeka ili je već prošao kroz to iskustvo i želi ga podijeliti dalje”, naglašava Radušić.
Na kraju tromjesečnog projekta, napravit će anketu o zadovoljstvu razgovorom i analizu, kako bi procijenili u kojem smjeru proširiti projekt i teme. Projekt je, dodaje, jednostavan, ali, vjeruje jako koristan.
70-ogodišnjeg vršnjačkog savjetnika Ivu Bulaša veseli ga razgovor s vršnjacima. Za slučaj da njega nešto izvanredno spriječi, za preuzimanje savjetovanja, kaže, ima i više zainteresiranih zamjena. Očekuje da će za razgovor o umirovljenju, ali i o ulozi djeda biti mnogo zainteresiranih. Teško mu je predvidjeti, hoće li biti više telefonskih poziva muških ili ženskih osoba. Ipak, iz iskustva kaže da je muškarcima puno teže zatražiti savjet jer vjeruju da sve mogu sami I na svoj način riješiti.
Što želi udruga Sijede vrijede?
Vlastitim
primjerima i aktivnostima rušiti stereotipe o starosti i starenju te dokazati
da su godine samo broj.
Pokazati da se starenja ne treba bojati te da i ono može biti
IN.
Poticati starije da se aktiviraju kako bi, prenoseći životom i
radom nakupljena iskustva i znanja,
pokazali zašto vrijede.
Senzibilizirati javnost, osobito mlađu generaciju, da stariji
nisu teret društvu kojega su stvarali nego da im samostalno, ili zajedno s
njima, učine život ljepšim i ispunjenijim.
Poticati posebno važnu ulogu starijih u odgoju mladih, čuvanju
tradicija i obiteljskih vrednota.
Kroz provedbu različitih projekata potvrditi rezultate
istraživanja kako je emocionalna privrženost djece prema bakama i djedovima
druga po redu najintenzivnija emocionalna veza koju djeca razvijaju nakon one
prema roditeljima.
Razvijati stav da životnu utrku za stjecanjem materijalnih
vrijednosti daleko nadmašuju ljudske potrebe kao što su ljubav, dostojanstvo,
pripadnost.
Umjesto međugeneracijskih sukoba zagovarati međugeneracijsku
ljubav i suradnju.